Korištenje solarne energije seže odavno
Sjećanje na historiju solarne energije vraća nas na energetsku krizu 1970-ih i naftni embargo, što je uzrokovalo duge redove na benzinskim stanicama, visoke cijene plina, pa čak i paniku među potrošačima i investitorima u Sjedinjenim Državama. Znanje da je nafta neobnovljiv resurs postoji još od 1800-ih. Ali tek tokom i nakon energetske krize 1970-ih ljudi su zaista počeli shvaćati posljedice prevelike ovisnosti o energetskom resursu koji je već u opadanju.
Međutim, upotreba solarne energije nije skorašnji razvoj. Antičke civilizacije su ga koristile za zagrijavanje, hranjenje i pripremu usjeva i za razne poljoprivredne svrhe. Ono što je novo su tehnologije uključene u iskorištavanje ove energije i u njenoj svakodnevnoj upotrebi od strane ljudi.
Tehnologija je započela 1830-ih kada je Edmund Becquerel objavio svoje studije o tome kako se sunčeva svjetlost može iskoristiti u upotrebljivoj energiji. Međutim, niko se nije ponašao na tu ideju, niti je istraživao bilo kakvu praktičnu upotrebu. Sljedeći napredak na polju solarne energije dolazi nakon trideset godina od objavljivanja njegovih djela Becquerela.
1860. francuski monarh naredio je Augustu Mouchoutu da pronađe druge izvore energije. A Mouchout je prevrnuo očima da nađe inspiraciju. Njegovi niz kontrakcija sa solarnom energijom bio je tada prilično impresivan. Njegovi izumi uključuju motor na solarni pogon, parni motor na bazi sunčeve svjetlosti i mašinu za led sa svim solarnim pogonom.
Nakon Mouchouta, postignuto je nekoliko drugih zapaženih dostignuća u području solarne energije. Oni uključuju rad Williama Adamsa iz 1870-ih, koji je koristio ogledala za usmjeravanje snage sunca za upravljanje parnim strojem. Koncept dizajna Adams Power Tower i danas se koristi. Drugo značajno djelo je ono koje je radio Charles Fritz početkom 1880-ih. Njegove studije usredotočile su se na pretvaranje sunčeve svjetlosti u električnu, što je učinio i kasnije.
Ali jedan od najznačajnijih događaja moderne solarne energije dogodio se 1950-ih. Početkom decenije, RS Ohl je otkrio da sunčeva svjetlost stvara veliki broj slobodnih elektrona kada pogodi silicijum. Zatim su sredinom 1950-ih Gerald Pearson, Calvin Fuller i Daryl Chaplin uspjeli uhvatiti ove slobodne elektrone i pretvoriti ih u električnu energiju. Danas se silicijumske ćelije koriste za pravljenje solarnih ćelija i solarnih panela za iskorištavanje solarne energije.
Te su solarne ćelije odmah korištene mudro, a prvo ih je koristilo polje svemirske aeronautike. Ove solarne ćelije na bazi silicijuma korištene su za napajanje satelita u orbiti oko Zemlje. Satelit Vanguard I prvi je lansiran u svemir zahvaljujući korištenju solarnih ćelija. Uslijedilo je još satelita.
Danas se sve više istraživanja i studija o najboljem korištenju solarne energije. Pogotovo danas, gdje se govori da će za oko 30 do 50 godina svjetske rezerve nafte biti potpuno iscrpljene. Tako se nastavlja potraga za alternativnim izvorima energije. Očekuje se da će sunce izaći za nekoliko hiljada godina, prekasno je zabrinjavati i čovjek može imati svu svoju energiju do danas.
